Strategije & Metode

Zašto je zadaća problem?

Piše

Učenici i vrijeme

Učenici osnovnih škola u prosjeku dnevno provedu 4-5 sati u školi na redovnoj nastavi. Dodat ćemo tome i par sati dodatnih vannastavnih aktivnosti. Poslije toga, određeni procenat učenika ima obaveze u vidu muzičke škole, treninga i kurseva koji se odvijaju u večernjim satima dva do tri puta sedmično ili vikendom. Kada sve saberemo, vrlo angažiran učenik provede otprilike oko 28 sati sedmično van kuće. Ostatak vremena, više od 80 sati kada izuzmemo spavanje, provodi u učenju i slobodnim aktivnostima po svom izboru. Dakle, ostatak vremena provode onoliko kvalitetno koliko odluče sami.

U razgovoru s učenicima viših razreda, potvrdili su da im za izradu domaće zadaće iz nekoliko predmeta treba sat vremena, a isto toliko i za učenje. Naravno, vrijeme učenja se produži kada je najavljen test ili pismeni zadatak. Svi uspješni ljudi uvijek naglašavaju da je ključ u organizaciji. To isto tvrde i učenici.

Šta se u međuvremenu dešava s učenicima koji se ne angažuju u tolikoj mjeri? To je pitanje za učenike i roditelje. U razgovoru s roditeljima tih učenika, oni priznaju da im djeca kažu kako nemaju ništa za zadaću, a i da vrlo rijetko uče.

Zašto je zadaća problem?

domaća zadaćaGore navedene okolnosti ukazuju da je zadaća problem iz dva razloga. Prvi jer roditelji smatraju da je dijete preopterećeno, a drugi jer učenici zanemaruju obaveze ili nisu organizovani pa im zadaća predstavlja nebitnu aktivnost oko koje počne polemika samo kada dobiju negativnu ocjenu ili je izvor frustracije kada se nakon određenog vremena nagomilaju obaveze. Postoji još nekoliko razloga, na primjer kada vrlo angažiran učenik propusti uraditi zadatak ili kada učenik zbog zanemarivanja obaveza ne zna kako da uradi domaću zadaću. Roditeljima se tada daje savjet da pripomognu učenicima u organizaciji vremena kod kuće što vrlo često bude shvaćeno kao opaska umjesto kao koristan savjet. Smatra se da zadaću treba da pišu roditelji, da oni treba da uče, da veći dio posla pada na njih, a da učitelji samo sjede i čekaju rezultate.

Kada se govori o saradnji s roditeljima, govori se o stvaranju okolnosti u kojima dijete neće manipulacijom pokušati izbjeći obaveze i odgovornosti. Govori se o zajedničkom radu da se od učenika stvori odgovorno dijete koja će steći radne navike i s vremenom postati samostalna i poduzetna osoba. U okolnostima kada dijete ima određene psihofizičke teškoće, ta saradnja je neminovna za napredak djeteta. Roditelji nipošto ne treba da rade domaći zadatak umjesto svog djeteta. Cilj je da se procijeni koliko dijete može uraditi samo da bi se prema njemu pripremio adekvatan pristup.

Osnovni zadatak koji roditelji imaju je da kontrolišu vrijeme i da upućuju savjete ili konstruktivne kritike, postavljaju pitanja i obezbjede sredstva za realizaciju. Na primjer, ako je zadaća iz prirode klijanje biljaka, roditelji će obezbjediti pribor, a učenik će sam pratiti upute i zasaditi biljku. Ako je ishod uspješan, roditelj će pohvaliti učenika, ako je ishod neuspješan, reći će da pokuša ponovo, ali nikako neće reći da je to naporno, da ne shvata što će mu to u životu i da za to nema vremena. Što je dijete starije, obaveze će bivati veće te je od ključnog značaja da se izbjegnu frustracije i da se razvija želja za iznalaženjem rješenja. Pažljivo planirana zadaća s ciljevima i ishodima učenja doprinosi razvoju ličnosti i jeste problem – onaj koji treba riješiti, a ne izbjeći.

O autoru

Ostavi komentar