Strategije & Metode

Montessori škole i Waldorf škole – sličnosti i razlike

U novije vrijeme sve više pažnje privlače dva sistema obrazovanja koja se, uprkos njihovom dugogodišnjem postojanju, još uvijek smatraju revolucionarnim i nekonvencionalnim. U pitanju su Montessori škole (osnivač Maria Montessori) i Waldorf škole (osnivač Rudolf Steiner). Oba osnivača su autori koje itekako vrijedi čitati i koji imaju mnogo za ponuditi onima koji žele da se obrazovanje djece zasniva na njihovoj sreći i potrebama, a ne na planu i programu koje nameću odrasli. Istražujemo šta Waldorf i Montessori imaju zajedničko, a šta ih to čini različitima.

 

SLIČNOSTI

  • Montessori i Waldorf su dva najbrže rastuća obrazovna sistema u svijetu
  • Oba sistema se zasnivaju na višegodišnjem iskustvu sa svim tipovima djece širom svijeta.
  • Oba sistema ukazuju veliko poštovanje prema djetetu kao pojedincu i kao duhovnom i kreativnom biću.
  • Oba sistema nastoje zaštititi djecu od stresa uzrokovanog modernim načinom živora, od pretjeranog ili pogrešnog korištenja tehnologije poput televizora i kompjutera.
  • Oba sistema naglašavaju značaj obrazovanja cijelog djetet, duhovnog, mentalnog, psihičkog i fizički ktoz cjelokupan plan i program.
  • Oba sistema zasnivaju obrazovanje na potrebama djeteta s uvjerenjem da će na ovaj način ispunici potrebe društva kao cjeline. Zanimljivo je da su Montessori i Waldorf bili zatvoreni od strane nacističkog režima tokom Drugog svjetskog rata jer su odbijali da se priklone njihovoj ideologiji.
  • Obe škole pružaju učenicima širok dijapazon muzike, umjetnosti, plesa i pozorišta u svim uzrastima.

RAZLIKE

Plan i program

Waldorf: Akademski predmeti se uvode mnogo kasnije u odnosu na Montessori. Kao i u tradicionalnim školama, predmeti se smatraju neophodnim, ali nimalo prijatnim pa ih se nastoji što duže odgoditi. Dan je ispunjen maštarijom, dobrim vilama, slikanjem, muzikom i ostalim vrstama umjetnosti dok se čitanje, pisanje i matematika odgađaju do sedme godine ili duže.

Montessori: Dr. Montessori je svoju prvu školu, koju su pohađala djeca uzrasta od 3 do 6 godina, ispunila lutkama i ostalim tradicionalnim igračkama koje razvijaju maštu, ali je ustanovila da djeca posve izgube zanimanje za maštarije i radije se opredijele za pravi rad ako im se pruži prilika da rade poslove poput kuhanja, čišćenja, brige o drugima i okolišu.

Kasnije je, na zahtjev roditelja koji su bili oduševljeni urednošću, srećom i dobrim manirima ove djece, izumila manipulativni jezik, matematiku i ostale akademski orijentisane materijale na kojima je proučavala reakcije djece. Akademski časovi nisu bili, niti su sada, nametnuti nego su ponuđeni djeci koja ih svojevoljno prihvataju i u njima uživaju.

Metode

Waldorf: Učenje se u početku odvija kroz grupne aktivnosti koje vodi učitelj. Kada se izučavaju akademski predmeti, to se radi na tradicionalan način, učitelj govori, a učenici sjede u grupama. Djeca su raspoređena u grupe s vršnjacima, a u idealnim okolnostima učitelj prelazi s njima u naredni razred. To znači da se učitelj upoznaje i radi s istom grupom učenika ukupno šest godina. Muzičko i likovno obrazovanje su uvijek dio nastave.

Montessori: Društveni razvoj liči na stvarni život jer se djeca ne zadržavaju u grupama sa svojim vršnjacima nego su raspoređena u grupe od tri do šest godina razlike (3-6;6-12; 12-15). Učitelji podučavaju po jednog učenika, a često to čini i neki drugi učenik. Učenik bira šta će učiti i na čemu će raditi, a učitelj ga upućuje i vodi kad se za to ukaže potreba.

Doseže se visok nivo kreativnosti jer se iskustvo učenika zasniva na bogatom iskustvu iz stvarnog okruženja i na pravilnom korištenju materijala. Djeca uče pravilne tehnike korištenja mnogih materijala baš kao što bi učili kako da pravilno koriste klavir ili violinu. Svako iskustvo se smatra ‘ključem’ koji otvara novi prolaz ka razumijevanju i iskustvu. Odrasli su podučeni kako da pristupaju materijalima i kako da ih prilagođavaju potrebama, a sve to na osnovu opservacija izvršenih nad djecom širom svijeta u proteklih 100 godina.

Visok akademski nivo dostiže se zbog duboke koncentracije koju djeca postignu tokom rada i zbog toga što vrlo rano nauče kako da istražuju i uče mimo nastavnika. Djetetov izbor i koncentracija se poštuju i ne prekidaju.

Fantazija i mašta

Waldorf: Prema Waldorfskoj filozofiji, igra se posmatra kao rad malog djeteta, a čarolija maštanja koje je toliko živa u djeci predstavlja sastavni dio učiteljevog rada s njima. Učitelj uvodi pričanje priča i maštanje u nastavni plan i program. Dijete može koristiti veći dio materijala kako god poželi.

Montessori: U ovom sistemu, fantazija i mašta su dio kreativnog procesa. Ipak, djeca se upoznaju sa stvarnim svijetom u svim njegovim varijacijama već u prvih šest godina, te koriste to iskustvo u svom životu jer se prema Montessori filozofiji, stvarni svijet smatra čudesnim onakvim kakav jeste. Riječ ‘rad’, a ne ‘igra’, se koristi da se opišu aktivnosti djeteta jer se one poštuju i vrednuju jednako kao aktivnosti odraslih.

Izvor: michaelolaf.net

O autoru

školovizor

Šta je Školovizija?

Školovizija je društvena platforma namijenjena svim prosvjetnim radnicima i onima koji bi željeli da to budu.

Želimo da povežemo sve prosvjetne radnike u jednu mrežu kako bi na jednostavan način dolazili do informacija, razmjenjivali iskustva i dijelili savjete.

Ostavi komentar