Motivacija & inspiracija Zanimljivosti

O glazbi i društvu kroz vrijeme…

Glazba je stara koliko i ljudski rod. Njen razvojni put prošao je mnoge promjene te je s vremenom postajala sadržajno bogatija. Različite uloge glazbe popločale su njen povijesni put. Od magijske uloge u obredima primitivnih zajednica, preko podjele kroz različite epohe na dvorsku i crkvenu, glazbu danas posmatramo i kao segment zabave. U današenjem društvu određene vrste glazbe nisu ili jesu popularne. Shodno tome, slušatelj se formira prema onome što mu se plasira u medijima koji imaju snažnu moć prikazati raznovrsnost u današnjem glazbenom pogledu i razviti različite ukuse. No, da li je današnja publika glazbeno osviještena ili se vodi mišlju kako je lakše slušati glazbu koja od nas ne zahtjeva nikakvo glazbeno obrazovanje?

Svjedoci smo vremena u kojem vlada kritika na sve što je drugačije i novo. Noviteti koji se pojavljuju plod su ideje koja ima za cilj veću zaradu. Da li će ideje biti prihavćene ili ne, ovisi o samome pojedincu. U određenom pogledu takvo marketinško igranje s glazbom ne ostvalja mnogo prostora osim da glazba počne gubiti na svojoj vrijednosti i značaju po pitanju obrazovanja i oblikovanja čovjekove individualnosti.

Glazba i povijest…

Kod starih Grka glazba je imala za cilj oblikovati čovjekov karakter. Prenoseći teže poslove na robove, Grci su imali više vremena baviti se umjetnošću, pa tako i glazbom. Čvrsto vjerujući da u glazbi postoji sugestivna moć kojoj čovjek mora podleći, ta će moć u njemu razvijati hrabrost, muževnost, radinost, odlučnost. Kod starih Grka omladina je morala učiti glazbu. I to ne bilo kakvu. Bila je to dobra glazba koja nije smjela služiti samo pukoj zabavi.

Ako se povedemo izrekom veliko grčkog filozofa Platona ”Što je u državi bolja glazba, to će biti i država!”, uviđamo da u današnje vrijeme ova izreka ima sve veći smisao. Političko uređenje čovjekov život čini marginalnim, teškim i zahtjevnim da samom čovjekovu liku ne ostaje ništa drugo osim utjeha u još jednoj izreci ”Kruha i igara”. Borba koju čovjek vodi sa životom, ne daje mu mnogo prostora osim da razmišlja o vlastitom opstanku i malo veselja, koji uz glazbu kakva jeste danas daje jeftini smisao u paklenoj nadi postojanja. U ovom pogledu izreka ”Kruha i igara” gubi svoj rimski smisao i postaje izlaz iz neravnoteže društveno-političkoga života današnjice.

Glazbena psihologija modernoga doba…

Današanja omladina ne mora biti glazbeno obrazovana. A onaj sloj društva koji to i jeste, teško se nosi s popularnom glazbom koja sve više osvaja svijet. Ta je glazba plitka, jeftinog sadržaja, bez vrijednosti i nema zahtjeve za slušanje, a još manje ostavlja prostora obrazovanju. Prolaznost takve glazbe daje mogućnost stvarnju nove te se na taj način obnavlja jednostavan i komercijalan stil  namijenjen širokim javnim masama.

S psihološke strane, glazba postaje sredstvo unovčavanja vlastitioga ja, koje se ne odnosi na talent nego na potrebu bivstvovanja i postojanja u moru sličnih ja pojava. Čovjek zapravo dijelom sebe želi biti prihvaćen. Egoistična karikaturalna pojava ja osvaja mnoge medijske kuće, glazbene producente i tekstopisce koji vide svoju koricu kruha u ja pojavi današnjice. Takav glazbeni iskorak sa sobom povlači neukus odijevanja, govora, izražavanja i nedostatak bontona u javnim nastupima. Istina jeste da nije sva glazba današnjice odjevena u loše ruho. No, obično takva glazba ne može doći do izražaja. Život u modernom dobu slobodu je učinio iznimno jakom a kriteriji su se spustili na niže podioke. O kodeksima skladanja dalo bi se raspravljati. Skladateljima danas ntiko ne treba govoriti što da skladaju i do kojeg roka, kako je to bilo u glazbi baroknoga perioda. No, u usporedbi s ranijim epohama skladatelja je manje, dok glavnu glezbenu riječi vode tvorci komercijalizirane glazbe.

Glazbeni bonton…

 Glazba je nekoć bila pokazatelj bogatstva dvora, profinjenog ukusa, stila, kulture i nivoa obrazovanja. Dvor Louisa XIV. imao je čak 200 glazbenika što je za barokni period bio pokazatelj financijske moći. U 19. stoljeću pak, glazbena izobrazba bila je neizostavna. Glazba je predstavljala simbol društvenog statusa. Razvoj amaterskog muziciranja uz profesionalno, u romantizmu dosegao je svoj vrhunac. Znanje se prenosilo putem arhiva, glazbenih knjižnica, glazbenih časopisa te amaterskog muziciranja u zborovima i orkestrima. U 20. i 21. stoljeću amatersko muziciranje se zadržalo u kulturno-umjetničkim društvima. S vremenom postalo je hobi. No, u brzom tempo smjenjivanja životnih okolnosti i događaja takvo muziciranje postalo je teško održivo te većinom zavisno od većih financijskih potreba vezanih uz održivost društava. I danas kao i prije od glazbenika se očekuje spremnost i spretnost, dok glazba prati sva važna zbivanja. Za glazbenika je važan prostor i vrijeme koje će ispuniti svojim radom. Žalosna činjenica je da rad profesionalnih glazbenika u većini slučajeva biva ismijan i neprihvaćen. Razlog tomu je nedostatak glazbenog obrazovanja, informiranosti i oblikovanja pojedinca ili skupine. Samim tim smanjena je kultura slušanja i okrnjen bonton neovisno o kojoj dobnoj skupini se radi.

Moć glazbe…

Koliko god glazba bila zanimljiva, zabavna, unikatna i relevantna za spajanje različitih krugova društva i kultura, neophodno je u nju ulagati kako bi imala adekvatan razvitak. Glazbeni jezik je univerzalan. Glazba je jedan od najboljih vidova komunikacije. Ona donosi poruke, kritizira, ohrabruje, osnažuje ili jednostavno postoji kao apsolutna. Izvođač na sceni može mirno sjediti za glazbalom te u isto vrijeme biti pristojan i prost. Unatoč tome kazališta i operne kuće danas su sve praznije dok su stadioni i velike dvorane pretrpane konzumentima plastične i lako probavljive glazbe. Da li se radi o utjecaju medija, potrebi društva za smanjenim udijelom zamaranja ili nećemu trećem, može se govoriti u nedogled. Bilo kako bilo, o ukusima se ne raspravlja. No, jedno je važno – moć glazbe je velika!

O autoru

Melisa Marija Zerdo

Profesorica glazbene kulture pri Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom

Ostavi komentar