Motivacija & inspiracija Strategije & Metode

Brinite o sebi da biste se mogli brinuti o učenicima!

Škole i nastavnici obično rade sve za dobrobit učenika. Smatramo da smo dužni voditi računa samo o djeci. Uglavnom ne mislimo o vlastitoj dobrobiti – dok ne bude prekasno i dok se ne razbolimo. Ljudi koji se brinu o drugima najčešće ne vode dovoljno brige o sebi. Veoma je važno da se posvjetimo svom zdravlju jer o učenicima ne možemo brinuti ukoliko ne znamo brinuti o sebi. Djeca dolaze svaki dan u školu i manje više se ponašaju isto. Neki dani budu bolji, a neki lošiji. Razliku predstavljaju reakcije odraslih u njihovom okruženju. Da bismo efikasno podučavali i pomogli učenicima da se nose sa stresom vezanim za učenje, moramo odvojiti vrijeme za nošenje s vlastitim stresom.

Osjećanja nastavnika su važna

Na trenutak razmislite o svim osjećanjima koja ste imali jučer, od trenutka kad ste ustali ujutro do trenutka kad ste otišli u krevet. Šta primjećujete? Vjerovatno uočavate čitavu bujicu moćnih emocija koje se u tren oka mogu promijeniti. U jednom trenutku padate u duboki očaj, a u drugom ste posve ushićeni. Zašto se to dešava? Vjerovatno ste se cijeli dan brinuli o učenicima čije su se emocije također mijenjale iz krajnosti u krajnost, a vi ste nastojali da pomognete svima. Podučavanje predstavlja svakodnevno upravljanje odnosima u napetom, osjetljivom i javnom okruženju. Neke emocije su isuviše snažne i teške za upravljanje. Potpuno su beskorisne za podučavanje i učenje.

Koji su to uzroci beskorisnih osjećanja? Šta uzrokuje osjećanja koja ometaju podučavanje i učenje? Neki od uobičajenih uzročnika:

Trudimo se da budemo savršeni. Nastavnici govore učenicima da su greške dobre i da se na njima uči. Unatoč tome, upoznala sam veliki broj nastavnika koji teže ka savršenstvu u svom poslovnom i privatnom životu. Postaju frustrirani kada plan časa nije savršeno realiziran, kada učenici dovoljno ne razumiju. Dobro je imati visoke standarde, ali moramo zapamtiti da je potraga za savršenstvom opasna. Time ne primjenjujemo ono što znamo o učenju, a to je da se dešava kada pravimo greške.

Sve više radimo. Nastavnici su uglavnom veoma vrijedni radnici koji uvijek nastoje poboljšati rad. Ako naši učenici nešto ne shvataju, provodimo više vremena u planiranju naših časova. Kad ne stignemo završiti našu listu obaveza, ostajemo budni duže da sve završimo. Nekad provedemo previše vremena trudeći se oko pogrešnih stvari. Bavimo se stvarima koje očigledno ne daju rezultat. Na primjer, ostajemo budni do kasno u noć da bismo planirali časove pa smo smo preumorni da podučavamo kako treba i onda radimo još više neefikasnih stvari.

Uvijek nastojimo ostati jaki. Nastavnici mrze ostavljati ljude na cjedilu što znači da često idemo na posao kada smo bolesni, ne želimo priznati da jedva izlazimo na kraj s razredom, te guramo u zapećak naše lične i porodične probleme. Ovo svakako može biti korisno jer i treba da se u nas mogu pouzdati. Ipak, kada nastojimo da uvijek budemo jaki, ignorišemo naše potrebe i u nama se nagomilava pritisak. Zbog toga se mnogi nastavnici razbole na raspustu. Moramo znati kada je dosta.

Piše: Marie Delaney, obrazovni psihoterapeut i trener, autor knjige Teaching the Unteachable (Worth Publishing 2008) i What can I do with the Kid Who… (Worth Publishing 2010)

O autoru

školovizor

Šta je Školovizija?

Školovizija je društvena platforma namijenjena svim prosvjetnim radnicima i onima koji bi željeli da to budu.

Želimo da povežemo sve prosvjetne radnike u jednu mrežu kako bi na jednostavan način dolazili do informacija, razmjenjivali iskustva i dijelili savjete.

Ostavi komentar